Na ovoj stranici možete pročitati o nekim geofizičkim pojavama koje su se dogodile kroz prošlost...
- Veliki dubrovački potres 1667. godine
- Potres u Međimurju 1738. godine
- Veliki zagrebački potres 1880. godine
- Potres kod Turjaka 2. srpnja 1898. godine
- Vinodolski potres 1916. godine
- Povijesni potresi i tsunamiji u Jadranskom moru
- Potres kod Makarske 1962. godine
- Iznimna seizmička aktivnost u Hrvatskoj 1923. – 1925. godine
Veliki dubrovački potres 1667. godine
Na veliku srijedu prije Uskrsa 6. travnja 1667. godine oko 8 sati i 45 minuta ujutro Dubrovnik i okolicu pogodio je pustošan potres. Potres se osjetio od Genovskog zaljeva, na istočnoj i zapadnoj obali Jadrana (u Veneciji), Albaniji pa sve do Smirne i Carigrada.
Umjetnički prikaz Dubrovnika prije potresa iz 1667., rad nepoznatog autora (preuzeto s https://dubrovniklady.files.wordpress.com/2013/07/dubrovnik-prior-to-1667.jpg).
Potres je oštetio dobar dio Grada (koji je tada bio bogat i napredan), Gruža, današnje Rijeke Dubrovačke, Mokošice, Rožata (intenzitet IX EMS98 ljestvice), mjesta Koločep i Lopud (VIII-IX EMS ljestvice). Od teških oštećenja pošteđene su obrambene zidine i tvrđave Grada. U teško oštećenoj Kneževoj palači poginuo je knez S. Getaldić sa svojom obitelji. Odmah nakon potresa nastao je tsunami, o čemu je pisao nizozemski konzul Jakob van Damm koji je na putu za Smirnu potres preživio u Dubrovniku. Mornar u luci mu je navodno pričao „kako je voda iz luke tri puta uzmakla, tako da je brod na dno pao i udario“ (Kišpatić, 1891). Jaki je vjetar raspirio požare u razrušenim kućama. Nakon potresa i požara (koji su se ugasili 8. travnja) Dubrovnik je još i opljačkan. Nažalost ne zna se točno ni koliko je stanovnika bilo u Dubrovniku prije potresa (procjenjuje se da ih je bilo oko 6000), kao što se ne zna ni točan izgled Grada prije potresa.
Potres je uzrokovao mnogo šteta i u okolici Dubrovnika. Osjetio se intenzitetom od VIII stupnjeva EMS ljestvice južno od Dubrovnika, sve do Budve (oko 70 km udaljene od epicentra), a sjeverno do četrdesetak km udaljenog Stona. Ne zna se točan broj poginulih i ranjenih, ali procijenjeno je oko 2200.
O cijelom strašnom događaju postoje brojni dokumenti, koji svi ukazuju na razmjere katastrofe koja je pogodila Dubrovnik i nakon koje se dugo i sporo oporavljao, ali više nikada nije ponovio raniji sjaj. Glavnina pisama i rukopisa opisivala je prizore iz Grada i okolice koji su se ticali prizora jada koji je među stanovništvom nastao nakon potresa, te oštećenja pojedinih zgrada. Potres je pretvorio Grad u hrpu ruševina, a s brda Srđa kotrljalo se kamenje. Izvori i gustijerne su presušili. Podigao se oblak prašine iznad Grada o čemu npr. piše dubrovački vlastelin Jaketa Gjonorić Palmotić u spjevu „Dubrovnik ponovljen“ (pjevanje XIII, 29):
„A u gustom crnom oblaku
čim sve ujedno pade i sruši,
Sunce sakri svoju zraku
i sve od svudi prah zaduši“.
Osnovni uzrok seizmičke aktivnosti na istočnoj obali Jadranskog mora leži u podvlačenju Jadranske mikroploče pod Vanjske Dinaride. Njihov broj i jakost raste idući od sjeverozapada prema jugoistoku, tako da se najveći broj potresa kao i najjači potresi događaju na prostoru od Stona i Dubrovnika do Albanije. Seizmički hazard Dubrovnika, kao i cijele Hrvatske može se naći na Kartama potresnih područja Republike Hrvatske, slobodno dostupnim na internetskoj stranici Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (http://seizkarta.gfz.hr/).
Epicentri potresa u široj okolici Dubrovnika, Hrvatski katalog potresa (373 BC – 2015).
Bilo bi izvrsno da se iduće godine, povodom 350. obljetnice dubrovačkog potresa, institucije Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije odluče obilježiti taj značajan događaj, u čemu će im nevelik broj hrvatskih seizmologa svesrdno pomoći.
Pripremili: prof. dr. sc. Davorka Herak, prof. dr. sc. Marijan Herak
Potres u Međimurju 1738. godine
Prije 280 godina, u rano proljeće, dogodio se u Međimurju vrlo jak potres. Oskudne informacije o njegovim posljedicama mogu se naći u nekoliko izvornih spisa (dokumenata, rukopisa, članaka), ali se navode različiti datumi. Čak i suvremenici, pavlini i povjesničari Nikola Benger i Josip Bedeković, navode datume koji se razlikuju za mjesec dana!
Nikola Benger (1695-1766) koji je u vrijeme toga potresa živio i radio u samostanu Bl. Djevice Marije u Lepoglavi, piše u svojim djelima Chronotaxis Monasteriorum… i Liber memorabilium parochiae Lepoglavae Eremitaensis da se potres dogodio 30. ožujka 1738. Josip Bedeković (1688 – 1760), pak, u svom djelu Natale solum… (tiskanom 1752. ) piše da se potres dogodio 30. travnja 1738. godine. Postoje navodi i o drugim datumima: npr. Hofrichter (1872) piše da se potres dogodio 20. ožujka, Noršić (1942) navodi 31. ožujka 1738. godine, a u literaturi se pojavljuje i 29. ožujka i 29. travnja.