Prije svega treba skrenuti pozornost na važnu činjenicu: školska geografija znatno se razlikuje od geografije kao znanosti. U gimnaziji je moglo biti vrlo zanimljivo učiti o prirodnim elementima i društvenoj nadgradnji, no ono prvo spoznavanje njihovih složenih uzročno-posljedičnih veza tek je uvod u geografiju kao znanost, odnosno u današnja geografska istraživanja. Ona danas nisu i ne mogu biti vezana uz spoznavanje nepoznatih krajeva, jer takvih praktički više i nema na ovoj našoj Zemlji. Stoga je svakomu tko razmatra geografiju kao predmet svojega interesa, kako budućim nastavnicima, a još više budućim istraživačima, potrebno znati više o tomu što je geografija kao znanost.
Najprije vrlo kratko o njezinom razvoju. Iako je kao moderna znanost relativno mlada i seže tek u 19. stoljeće, geografija svoje korijene nalazi u samim počecima drevnih civilizacija na Bliskom istoku. Na arheološkom nalazištu davno nestalog grada Çatalhöyüka u današnjoj Turskoj, među šest tisuća godina starim glinenim figurama, vazama i skulpturama domaćih životinja, na fragmentu zida pronađen je i prvi poznati kartografski prikaz ulica i kuća. Iscrtani zid pokriven tisućljetnom prašinom tako predstavlja jedan od najstarijih dokaza ljudskog zanimanja za svijet koji ga okružuje.

Unatoč tome što je čovjek zarana pokazivao radoznalost prema svojoj neposrednoj okolici, odgovor na pitanje „Što se nalazi iza horizonta?“ nije uvijek bio jednostavan. Prvi geografi-putnici jednako su se oslanjali na vlastitu maštu kao i na putopise iz dalekih krajeva, pa je tako Homer u „Ilijadi“ svijet opisao kao ravnu ploču okruženu velikim morem Okeanusom iznad kojeg se izdiže divovska kupola ispunjena oblacima, maglom i eterom.  Ipak, početke geografije kao sustava znanja o Zemlji vezujemo upravo uz antičku Grčku čiji su učenjaci i filozofi po prvi put ovoj znanost dali ime – geografia na grčkom znači „opisivati Zemlju“. Otac geografije, Eratosten, prvi je dao precizne podatke o dimenzijama našeg planeta. Pomoću štapića ne dužeg od jednog metra nevjerojatno precizno izmjerio je opseg Zemlje prije više od dvije tisuće godina.

Antičke europske civilizacije ubrzo su nestale pod naletima barbarskih plemena. Pod ruševinama civilizacija ostala su zakopana geografska i druga znanja, a svijet i svemir organiziraju se prema vjerskim učenjima. Pogledi europskih znanstvenika usmjereni su prema Jeruzalemu te se središte geografskih istraživanja seli u arapski svijet. Veliki putnici Ibn Batuta i Ibn Kaldun donose detaljne opise dijelova Afrike i Azije, da bi se nakon velikih otkrića Amerika i Australije od 15. do 18. stoljeća centar istraživanja i napretka opet preselio u Europu. Glavno zanimanje geografa i dalje je bilo opisivanje Zemlje i ucrtavanje novih područja na karte, svojevrsna inventarizacija svijeta. Bilo je to od velikog interesa za kolonijalne vladare te trgovce i moreplovce koji su iz dalekih egzotičnih krajeva u Europu dopremali zlato, začine, životinje, a vrlo često i robove. Velika geografska otkrića, globalizacija i litoralizacija pospješili su razvoj geografije. Uz obrazovno, od tada silno raste i njezino praktično značenje.

Suvremeni razvoj geografije

Suvremena geografija sa svojom obrazovnom, stručnom i znanstvenom institucionalizacijom razvija se, kao i veliki broj drugih disciplina, u 19. stoljeću. Novo prekretničko doba u razvoju geografije je sredina 20. stoljeća, kada nakon Drugog svjetskog rata počinje ubrzan društveno-gospodarstveni razvoj u svijetu. Razvoj geografije ne valja razmatrati izdvojeno, već u svjetlu tog društveno-gospodarstvenog razvoja, razvoja filozofije i znanosti općenito. Kada govorimo o razvoju geografije, onda ne mislimo samo na njezinu institucionalizaciju i ustrojstvo, već ponajprije na razvoj njezine teorije i metodologije.

U začetku razvoja suvremene geografije, čiji su nositelji bili Humboldt i Ritter, predmet geografskog istraživanja bio je odnos između elemenata prirodne osnove i čimbenika društvene nadgradnje, dakle prirode i društva. Kasnije, predmet istraživanja postaje konkretan objekt, a to je regija, odnosno krajolik. U 20. stoljeću je regionalna geografija zbog toga postala temeljna geografska disciplina, dok je opća geografija bila u njezinoj funkciji. Kroz regionalnu geografiju trebala se ostvariti željena sinteza, odnosno jedinstvo geografije. Ipak pristup je velikim dijelom bio deskriptivan, a bio je pretjerano izražen prirodni determinizam (ovisnost o prirodi).

Pedesetih godina 20. stoljeća u razvoju geografije javljaju se nove ideje. Njih potiču američki, a postupno prihvaćaju europski geografi. Težište interesa premješta se na opću geografiju. Ta tzv. "nova geografija" počiva na razrađenom prostornom konceptu. Cilj istraživanja je prepoznavanje i predviđanje funkcionalne organizacije prostora, odnosno poznavanje prostornih struktura, interakcija i procesa. Filozofska osnova jest pozitivizam. Geografija je tako postala teorijski usmjerena znanstvena disciplina s razvijenim kvantitativnim analitičkim metodama.

Sedamdesetih godina geografski se koncept proširuje tako što se prostornom dodaje ekološki koncept. Geografija se definira kao znanost koja istražuje odnos čovjeka i prirode te funkcionalnu organizaciju prostora. Ovdje je, međutim, posebno važna primjena teorije sistema u raščlambama, što geografiji daje sintetični karakter. Sada geografska istraživanja imaju dva temeljna pristupa: ekološki i prostorni.

Najnovije doba donosi obnovu regionalne geografije, što je povećalo njezin sintetični karakter. Ona, međutim, isključuje obnovu tradicionalnog koncepta. Nova regionalna geografija počiva na regionalnoj diverzifikaciji socijalnih struktura i procesa, pri čemu prirodna osnova nema deterministički karakter. Obnova regionalne geografije na novim temeljima potvrđuje nastojanja većine geografa da geografija mora biti jedinstvena, odnosno sintetična znanost, znanost koja je postala i ostaje mostom između prirodnih i društvenih znanosti.

Došli smo i do definicije suvremene geografije. Suvremena geografija jest znanost koja se bavi objašnjavanjem i funkcionalnom (učinkovitom) organizacijom geoprostornih sustava, posebno s aspekta njihovog održivog razvoja. Razmještaj nekih elemenata, njihovo gibanje i općenito svojstva nekih sastavnica prostornih sustava istražuju i druge znanosti, primjerice fizika ili biologija. Stoga je značajno naglasiti da su objekti geografskog istraživanja samo oni prostorni sustavi koji su uzročno-posljedično vezani za društvo i društvene djelatnosti odnosno njihovu organizaciju u prostoru. To su geoprostorni sustavi. Geoprostor nije samo antroposfera (prostor unutar kojeg žive ljudi), već nešto šire, prostor unutar kojeg se događaju prirodne pojave i procesi koji utječu na razmještaj stanovništva i gospodarskih djelatnosti. Pa ipak, opet nećemo reći da je prostor u kojem geografija istražuje neka soba, kuća, pa ni trg, ulica ili stambeni blok (time se bave ahitekti). Geografe uglavnom zanimaju veći sustavi ali na suprotnoj strani skale uglavnom uvijek u razmjerno uskoj sferi vezanoj uz Zemljinu površinu. Stoga, geografi nisu ni geolozi ni astronomi (iako su im saznanja tih znanosti u određenoj mjeri potrebna).

Zaključno, geografi stvarnost promatraju kao (geo)prostorni sustav unutar kojeg postoje prirodni i društveni elementi koji stoje u kompleksnoj kauzalnoj povezanosti. U tim sustavima često su podrobnije razmatrani samo neki elementi i njihovi odnosi, posebno njihov prostorni razmještaj, a nastoji se otkriti kakve promjene doživljava cijeli sustav mijenjanjem njihova razmještaja i katkad otkriti zakonitosti u prostornom razmještaju, katkad nastojati utvrditi najpovoljniji smještaj, gibanje ili razmještaj postojećih ili novih objekata u tom sustavu.

Prostorni sustavi geografima su zanimljivi s aspekta stabilnosti i održivosti. Primjerice ako se na nekoj padini (prostorni sustav) planira izgraditi skijalište (novi element u geoprostoru) zadatak geografa može biti najprije povezan s pitanjem stabilnosti prostornoga sustava. Pritom, geograf nije odgovoran za građevinsku stabilnost, koja može biti odlična, već za npr. stabilnost padine zbog erozije, održivost djelatnosti zbog izgradnje vodozahvata i povećane potrošnje vode ili broja potencijalnih korisnika iz emitivnih područja ili odnosa turizma kao nove djelatnosti s već postojećim djelatnostima u istom prostoru.

Primjera geografskih istraživanja je mnogo, a bitno je da se radi o prostorno orijentiranim problemima, odnosno o učinkovitoj organizaciji prostora; primjerice gdje izgraditi novo odlagalište otpada u nekoj prostornoj jedinici, gdje smjestiti novu vatrogasnu postaju s obzirom na prometnu mrežu (dostupnost, otpor na prometnicama i križanjima, vremenska dimenzija) u nekom gradu ili kakve će promjene dovesti unos neke nove poljoprivredne kulture ili prolazak neke autoceste u određenom prostoru. Geografa će zanimati i prostorni sustavi u kojima dolazi do slabljenja ili nestanka nekih elemenata, primjerice stanovništva ili poljodjelstva. Što se događa s ostalim elementima, kako će se to odraziti na krajolik? Naposlijetku geografi se mogu usko stručno baviti kompleksnošću odnosa samo nekih elemenata u prostoru, primjerice može li se utvrditi ponešto o tektonici iz razmještaja nekih specifičnih reljefnih oblika.

Geografi se u svojim istraživanjima moraju oslanjati na istraživanja srodnih i drugih struka, te se povezivati sa znanstvenicima različitih prirodnih i društvenih znanosti kako bi lakše dolazili do nekih spoznaja, tako da je potrebno baratati s mnogim znanjima i vještinama. Geografi se često služe statističkim analizama, a posebno prostornim analizama pomoću geografskih informacijskih sustava. Uobičajeno sredstvo izražavanja geografima su tematske karte i računalni modeli.